U organizaciji Eparhije budimljansko-nikšićke, Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori i Crkvene opštine, u beranskom Centru za kulturu održano je veče „Moja ćirilica”. U uvodnoj riječi episkop budimljansko-nikšićki
Joanikije je naglasio da se o ćirilici u susret osam vjekova od uspostavljanja Srpske pravoslavne crkve može govoriti o njenom duhovnom, kulturološkom i prosvjetnom značaju. Međutim, kako je naveo, o položaju ćirilice danas u Crnoj Gori, nemoguće je pričati bez podsjećanja na okupacioni program koji su velike sile kroz istoriju sprovodile na ovom području.
– Kada je Austrougarska monarhija okupirala Crnu Goru 1916. godine i zabranila ćirilicu, uradila je to s namjerom da potisne i srpsku istoriju i predmete na kojima se zasnivala prosvjeta u Crnoj Gori. Kada se podsjetimo da je i Italija, takođe, imala taj program, uvodeći crnogorski jezik, što nije bilo slučajno, vidimo koje su posljedice, a možemo uvidjeti koje su bile i namjere. Osim toga, Italija je imala program da „crnogorska crkva” mora biti autokefalna. Aktuelna crnogorska vlast sada kroz kulturnu politiku, i onu koja se dotiče vjere, sprovodi okupacioni program. To je više nego očigledno – ocijenio je vladika Joanikije.
Ukazao je da su u Ustavu Crne Gore ćirilica i latinica formalno ravnopravna pisma, ali, da je to, po njegovom mišljenju, mrtvo slovo na papiru i da je u praksi sasvim drugačije.
– U svim državnim institucijama Crne Gore koristi se isključivo latinica, u svim dokumentima. Dakle, formalno ćirilica nije zabranjena, ali u praksi jeste i to na najgrublji mogući način, a to ide dotle da mi, koji želimo da imamo, makar, ličnu kartu na ćirilici, moramo da potpišemo neki dokument – naveo je vladika Joanikije.
Predavanje na temu „Naša ćirilica” održala je prof. dr
Jelica Stojanović, predsjednica Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori, rekavši da istorijski zapisi i dokumenta ukazuju da na prostoru Crne Gore nijesmo imali drugih zapisa sem onih koji su pisani ćiriličnim slovima. Međutim, kako je navela, sada se ćirilica u Crnoj Gori maksimalno potiskuje, čime se, kako je naglasila, dovodi u pitanje njena budućnost.
– Ako ovako nastavimo, kako ide današnja Crna Gora, može se desiti da već nekoliko sljedećih generacija ne budu znale čitati ćirilicu i da niko ne bude umio pročitati ni slova iz „Miroslavljevog jevanđelja”, ili iz „Hilandarske povelje” i svega onoga što je naše najveće i najvažnije nasljeđe. Zato smo zahvalni svima koji njeguju ćirilicu i doprinose da ona traje – naglasila je Stojanović.
Plakete beranskim institucijama, firmama i pojedincima koji njeguju ćirilično pismo uručili su prof. dr
Drago Perović i
Damjan Ćulafić. Svoje stihove su govorili pjesnici
Radinko Krulanović i
Darko Jovović, guslama je veče upotpunio narodni guslar
Mileta Pantović, dok se aforizmima predstavio
Blažo Papović. Program je vodila
Jelena Božović.
D.J.
Pismo u duši ovog naroda– Moramo se, nažalost, podsjećati ove naše grube realnosti, imajući potpuno pouzdanje da će ovaj narod koji je, da kažemo, ćirilični, i ne odriče se svog pisma, istrajati i da će i ovo zlo, prije ili kasnije, proći, jer nije utemeljeno u dušu ovog naroda, nije utemeljno ni u današnjem Ustavu Crne Gore. Mnogo nam više znači da je očuvanje ćirilice utemeljeno u narodu, više nego što se na vještački način progoni, ne čak ni na vještački, nego, možemo slobodno reći, na nasilni način. To je ono što je žalosno ali, naravno, da se treba boriti protiv toga – kazao je vladika Joanikije.